Prikaz: Quignard (2004)

Žarko Milenić

 

KRATAK  ŽIVOT

 

Pascal Quignard: TERASA U RIMU, preveli Saša Sirovec i Zlatko Wurzberg, Litteris, Zagreb, 2004.

 

Pascal Quignard rođen je 1948. godine u Verneuil-sur-Avreu. Jedan je od najboljih i najplodnijih francuskih suvremenih romanopisaca i esejista. Osim književnošću bavi se i muzikologijom te proučavanjem antike. Od 1994. je profesionalni pisac. Za trilogiju "Posljednje carstvo. Lutajuće sjene" dobio je nagradu Gouncourt. Za roman "Terasa u Rimu" Quignard je dobio Veliku nagradu Francuske akademije.

Stjecajem okolnosti u Hrvatskoj su 2004. godine objavljena prvi put čak dva Quignardova romana – "Sva jutra ovoga svijeta" i "Terasa u Rimu". Ono što je karakteristično za njih također je karakteristično za cijeli romaneskni opus. Quignard za temu svojih romana uzima ljude iz povijesti. Piše elegantnim, pročišćenim, visokim poetskim stilom

U romanu "Terasa u Rimu" govori se o životu slikara Geoffroya Meaumea čiji je lik plod Quignardove mašte. Meaume je rođen u Parizu 1617. godine a umrijet će u Utrechtu 1667. godine. Pripadao je školi slikara i grafičara koji su prikazivali stvari koje je većina ljudi smatrala vulgarnim. Meaume se selio od grada do grada od Brugesa, Antwerpeena, Mainza, Pariza, Londona do juga Italije. Najviše se zadržao u Rimu. Njegov atelje je imao terasu na Aventinu. U Rimu je načinio gravure koje su bile zapaljene na javnom trgu.

Preokret u Meaumeovom životu bila je mladenačka ljubav njegovog života prema Nanni Veet Jakobsz. Njezin zaručnik će Meaumeu baciti u lice dušičnu kiselinu od čega će postati rugoba.

Ovaj roman je ispričan slikarskim postupkom chiaroscura. Riječ je o kratkom, poetski pisanom romanu dužine svega 90 stranica koji će nas najprije podsjetiti na poznate kratke romane Marguerite Duras, kakav je, primjerice, "Ljubavnik. Također i na sjajne romane Marguerite Yourcenar, ponajviše na "Crnu mijenu", također povijesnom romanu u kojem je riječ o životu jednog filozofa.

Poglavlja u romanu "Terasa u Rimu" su kratka, poneki od svega nekoliko rečenica. Navest ću znakovitu rečenicu iz XX. poglavlja u kojoj se nalazi i naslovna sintagma cijelog romana: "Postariji čovjek, zatvorenih očiju, bijele brade, ruku položenih između bedara, na terasi, u Rimu, u predvečerje, u zlatnom sjaju zalazećeg sunca, sretan da je slobodan i na životu, između vina i sna."

Svako poglavlje ovog sjajnog romana doima se kao slika, isječak iz kratkog ali zanimljivog i bogatog života ovog ukletog slikara.

Objavljen u biblioteci "Europski glasnik" gdje se objavljuju prozna djela prvotno objavljena u tom sjajnom godišnjaku "Terasa u Rimu" Pascala Quignarda jedan je od niza literarnih otkrića urednika Dražena Katunarića.