04 veljača, 2009

Phesme: Ponavljači (2007)

 

 

 

 

 

 

 

 

Žarko Milenić

 

P O N A V L J A Č I


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PROLAZNICI


 

 

 

 

 

TAMNI VILAJET

 

Nakon svega

ostaje nam kajanje.

I čemu izbor?


 

 

 

 

 

ZID

 

u početku samo zemlja

kasnije i zid

zemlja na zemlji

 

s mjeseca se

vidi samo zid


 

 

 

 

 

3 - 2 = 1

 

protiv Jednoga

trebalo nas Tri

 

jednoga smo oduzeli

Trojicu nas zapamtiše

 

dvojicu  sam oduzeo

i ostao Jedan

zauvijek

 

opet ih se

urotilo Tri

na mene jednoga


 

 

 

 

 

PRAVEDNA KLIJEŠTA

 

Nekada samo su krivcu

Rezala ruke

Kasnije svakomu

 

U Muzeju Srama

Leže do giljotine

 

Legendu o njima

Pričaju djeci pred spavanje


 

 

 

 

 

STRIC

 

Pred nogama mojim

Leži glava mog sinovca

Dugo ga vidio nisam

 

Bože me prosti

S prosjacima živio

Dvor mi zasmrdio

 

Mada je imao pravo

Narodu sasvim svejedno

Tko na prijestolju sjedi


 

 

 

 

 

ČAJ

 

Grofica se izvezla kočijom

u pet po podne

da popije čaj s mladim

ljubavnikom bez pedigrea

 

Nisu čaj ni pili

al se tako kaže


 

 

 

 

 

DVORSKI  MUDRACI

 

Masne su stranice knjiga

Od vaših pustih dodira

 

Mudrost se taloži

U vašim želucima

 

I pada po usmrdjelom

Zakonu gravitacije


 

 

 

 

 

KRALJ

 

Još jedan kralj je mrtav

Ni kraljevi više nisu

Što su nekad bili

Jedna litra plave krvi

Opet pala na burzi

Za kralja teško ćete

I ragu dobiti


 

 

 

 

 

POJEO VUK MAGARCA

 

Sve je dobro

što se dobro svrši

pojeo vuk magarca

nije mi ga majka rodila

i suzu neću pustiti

 

Čuh da me prokleo

što mu ne pomogoh

Da i mene isto snađe

Nije vjera tvrda u jačega


 

 

 

 

 

PSI   I  KARAVANE

 

Novu su karavanu

ispratili stari psi

opet lajući

u vezanom stihu


 

 

 

 

 

MONA LIZA

 

Možda bolno zaključan osmijeh

Danas bulje sitne oči

U obješen rebus

 

Daleko ispred Leonardo

Jedini zna rješenje

 

Je l' spavo s modelom?

 

U lice uzidan orkestar

Smiješno s novim

Osmijehom sve skuplja


 

 

 

 

 

ROBINSON

 

Tuđa stopa

na mom otoku

 

Idem po barut

 

Kruh i sol

čuvam za sebe

 

 


 

 

 

 

 

DIKTATOR

 

Skromno postavljen stol

ni traga crvenoj boji

 

Društvo mi prave

Laookon & sinovi

 

Za bolji tek


 

 

 

 

 

DIDI I GOGO

 

Čekali su Godota

Strpaše ih u zatvor

 

Ujutro ih pustiše

Ipak nisu krivi

 

Čekali su Godota

Strpaše ih u ludnicu

 

Ujutro ih pustiše

Ipak nisu ludi

 

Čekali su Godota

Strpaše ih u dom

 

Ujutro ih izbaciše

Godot nije došao

platiti smještaj

 

Čekali su Godota

Nikom nisu smetali

 

 

 

 

 

 

RATNICI

 

U borbu poslani mi

Ubojice lopovi lažovi

Ako se vratimo dobro je

I ako ostavimo kosti

 

Koliko će još ološa

Na zemlji počivati?


 

 

 

 

 

USUD

 

varijacija na pjesmu "Slučajni susreti" Katsumi Tanake

 

Što nisi znao

sad možeš znati:

 

Žena suđena tebi

već tri je stoljeća mrtva

 

Tvoj najbolji prijatelj

još ni rođen nije

 

Sad umri sam

onako prokleto sam

kao i rođen što si


 

 

 

 

 

EPITAF ZA  MICKEYJA  MOUSEA

 

Ovdje leži crnokožac

(To za miša nije bitno)

 

Volio ga Zapad

Nešto manje Istok

 

Nikad nije

Oženio Mini


 

 

 

 

 

 

 

 

 

PONAVLJAČI


 

 

 

 

 

SVJETLO

 

Nestade svjetla

još jedan smak svijeta

zgasnula kutija

što se ceri i blebeće

i sad htio ne htio

moraš razgovarati

 

U početku bijaše Riječ

I  bi Svjetlo


 

 

 

 

 

PRVI DAN U ŠKOLI

 

Dva po dva

U tri reda

 

Neprozirna okna

 

Za početak

Švrljasmo klupko

 

Tko nije htio

Dobio je pljusku

 


 

 

 

 

 

30

 

U tridesetoj počinjem

kada su spiljski ljudi

prestajali raditi živjeti

mladi starci tek su

dočekali prvu unučad

 

Nisam više mlad

i teško da ću moći

stići ijedno dijete


 

 

 

 

 

SEMAFOR

 

Zeleno je kratka mladost

Žuto tren pobjede

A crveno gnjevna starost

 


 

 

 

 

 

PONAVLJAČI

 

Ponavljači greške

Pljuju maze

I kolju se tupim nožem

 

Brišu retrovizore

 

Drugi samo prolaze

Netko mora i ostati


 

 

 

 

 

UČITELJICA

 

Od učiteljice historije

ne naučih kako se živi

sve njene riječi zaboravih

osim tvrdnje da ovo stoljeće

započe 1. 1. 1900.

 

Sagnuh glavu u zadnjoj klupi

Njen najgori učenik


 

 

 

 

 

POVRATAK

 

Zauvijek napuštam

Moj školski sat

 

Moj tutor se hvata

Za glavu konačno

Uvjeren da nisam sazrio

 

Na mostu svjestan

Pravoga povratka


 

 

 

 

 

TERET

 

Upozoriše me: moje

ruke mogu podići i teže

stvari od pera

Ne žele još jedan

teret na društvenoj grbači

 

U bilješci o piscu

ću se hvaliti:

Obavljao najteže

fizičke poslove

 

Oni ako i uzmu tešku

knjigu u ruke

iznenadit će se:

zar je on sve to vrijeme

stigo i pisat?


 

 

 

 

 

ZGUBIDAN

 

gledam dok se žure

platili da rade

kumovi, rođaci, kolege

plaćeni da rade

 

u radnu knjižicu

upisan im novi dan

 

moja je ko nova

 

da sam bar i ja


 

 

 

 

 

PRED OGLEDALOM

 

Kad ću moći

pred ogledalom reći:

 

Stvari idu svojim tokom

I pri tom ne zijevnuti

već podrignuti

snažno i pošteno


 

 

 

 

 

NITKO I NIŠTA

 

O toj smo temi dugo raspravljali

Dok na kraju nisam priznao:

Ne radim niti sam radio

 

Pogleda me sažaljivo

I zatvori adresar

 

Nisam se naljutio

Ni ja ne bih u svoj upisao:

nitko i ništa


 

 

 

 

 

STANAR

 

Stanar sobe

tri sa tri

 

Izlazi

 

Plaća i čeka

 

Uzlazi

 

Podgrijava nadu


 

 

 

 

 

KORIST

 

Pročitah vaš oglas

Što bih priložio uz molbu?

 

Ništa. Od tvoje pošiljke

korist će imati samo

pošta, jer

primljeni već radi

 

Zašto platiste oglas?

 

Po sili zakona

korist imaše samo novine

 

Zalupih slušalicu

 

Tako prođe još jedan

beskoristan dan


 

 

 

 

 

UDRUŽENJE BRZIH

 

Sanjaju debele oblake

i slomljene kazaljke

 

Žure da čekaju

Čekaju da žure


 

 

 

 

 

TREBA

 

Treba katkad

kao zmija

kriti noge

harlekinski

štucati

kao kameleon


 

 

 

 

 

ŠKOLJKA

 

Nešto nije u redu

s ovom školjkom

na zrnce pijeska

ne uzvrati biserom

 

Tako drugo, treće...

Dok ne skonča

 

Perem ruke u akvariju

Tko za školjkom plače


 

 

 

 

KAO NEKAD

 

I sad kao nekad

Prave žene krivi muževi

Poslije ispravno ostavljaju

Pa biraju  još gore

Zaborave djecu  i žene

Imena živa i mrtva

ima i gorih stvari

 

A tek mozak zakovani

koji svraka popi

Kao ptičji ručak

njen zagori il nepečen

 

Kaže da ja kuham

nisam vesla siso

Ako hoćeš znat

 

Takvi su vam muški

A ni one nisu bolje

Kada nema trećeg spola

Dobar je i ovaj

Kakav je takav je

Kud si gledala

Osta ćorav kod očiju

 

 

 

 

 

ZAJEDNO SMO

 

Zajedno smo opet kažeš

Nismo ono što smo bili

Dal će reći da smo bili

Oni treći što će doći

Imena se lako tope

Mada nismo tek od jučer

Zajedno smo ipak kažeš


 

 

 

 

 

KRAJ

 

Ovo je kraj,

ja te volim,

ovo je kraj.[1]

 

Ja te ne volim

i nikad te nisam ni volio.

Al šećer uvijek

ostaje za kraj.


 

 

 

 

 

POSLJEDNJA  POSTAJA

 

Na posljednjoj silazim postaji

Mala moja zajedno smo

Ne do groba već do groblja

Gdje ispod križeva trulih

Leže gnjila trupla

koja nikad nići neće


 

 

 

 

 

UMRI

 

Umri na primjer

petkom u pet

po podne

 

Ljudi umiru samo

s lutrijom u džepu


 

 

 

 

 

UMIRU DOBRI

 

Umiru dobri, gadovi ostaju

O toj tvrdnji

ne želim raspravljati

 

Ako je i točna

ja nisam živi dokaz


 

 

 

 

 

LOV

 

Na kraju

kad nam nije uspjelo smaknut

niti jednog vrapca

ne preosta nam ništa drugo

do gonit jedan drugog

i puškom ciljat

u stražnjicu


 

 

 

 

 

NA KRAJU

kada su svi putevi spoznati

svi krajevi naslućeni

sve mogućnosti ispitane

preostaje još samo

živjeti

 

 

 



[1] Robert Sheckley



0 commentaires: