Haiku: Velika Kola

 

 

 

 

VELIKA KOLA

haiku

ZIMA

 

 

Prosinac.

Stari jelen žvače

iz čuvarove ruke.

 

 

 

Zimsko jutro.

Prolaznike promatraju

mali bolesnici.

 

Napušten kolodvor.

Brojčanik

bez kazaljki.

 

U restoranu -

zalogaj sukiyakija

zalijeva colom!

 

Srebrno pero.

Kao nokti

darodavca.

 

 

Tko sada

s Paga gleda

Velika Kola?

 

 

Javni zahod.

Netko je ukrao

toalet papir.

 

Obješene fotografije

skrivaju

paučinu.

 

Otvara vrata.

Sipaju vrelu juhu.

Nepoželjan gost.

 

Opet ću te vidjeti

mada spalih

tvoja pisma.

 

Ni onog parka,                   

ni one klupe,                    

nas kao nekad.

 

 

Udubljen jastuk.

Sumorne misli

U magleno jutro.

 

Nesta smiješka.

Poštar donio

samo račune.

 

 

 

Zaboravih razlog            

ali i dalje                 

ne govorim s bratom.

 

 

 

Ja tužan, ti veseo -

udaljeni slušamo

istu emisiju.

 

Iako nema

tragova u snijegu, otvaram

poštanski sandučić.

 

Isto ogledalo

i sada je preda mnom.

A tebe nema.

 

Otvorena knjiga u snijegu.

Mladić sa slike u boji

leti visoko.

 

Samo šapa trag

po jutarnjem snijegu.

Veljača.

 

Bijela jelka.

Šareni prozor.

Gdje su mi sanjke?

 

 

 

Nova godina                      

opet je prošla.                  

Prljavi snijeg.   

 

PROLJEĆE

 

Ubio muhu

na prvi dan

proljeća.

 

Okopnio snijeg.

Samo lonac ostao

od snješkovog ruha.

 

Oslušni more

ove martovske noći.

Umorno muči.

 

Beba od krpe

taman legla

u riblju konzervu.

 

 

Pčela u staklo.

Pomognem li joj -

ubost će me!

 

 

 

Autocesta.

Brončane mrlje nafte.

Spljoštena žaba.

 

Asfaltirana ulica.

Djeca  se ne mogu

klikerati.

 

Sviraju Debussyija.

Netko u gledalištu

istresa sline!

 

U vitrini

čami

neraskinuta knjiga.

 

Stara učiteljica                 

u sumrak zalijeva                

ukradenu ljubicu.

 

Proljetna šetnja.

Šarov nema rep

kao ni ja.

 

Proljetna kiša

pokvarila

književnu večer.

 

 

 

Proljetna kiša.

Starice spominju

jesen.

 

I ovog puta

bacili smo mačiće.

Peremo ruke.

 

Bačeni mačići

nemaju kome

presti.

 

Sam u kućici.

Ni za golog rođaka

puž nema mjesta.

 

Utorak.

Jedan po podne.

Kad dolazi ona.

 

Opet te sanjah.

Ti mene

nijednom.

 

Treće pismo.

A ne čuh

ti glas.

 

Dvogledom

gola okna

traži voajer.

 

 

 

Na sastanak žurim.

Vlak se vuče

kao kornjača!

 

Usamljeni žabac             

doziva dragu                

iz druge bare.

 

Učiteljica pokidala

kalendar. Učenici

križali dane.

 

Kukuriče pijetao.           

Nezaposleni mladić          

psuje nedjelju.

 

 

Grlica:

"Ma-ri-ja,

ku-puj kruh!"

 

Svibanjsko podne.

Pas leži u hladu,

te opet na suncu.

 

 

 

Trešnja kraj puta.

Prolaze suha usta.

Vratove krive.

 

LJETO

 

Igraju karte.

Dječak ne shvaća

zašto ih kriju.

 

Beethoveenova Peta.

Netko skladno

kuca na vrata.

 

Strašilo u polju?

Stari prosjak

hrani vrane!

 

Ustajem rano.

Trljam oči. Mjesec

i sunce - zajedno!

 

Zvjezdano nebo.

Ne znam što bih upisao

u tvoj spomenar.

 

Stara ćuprija.

Pod njom rijeka reče,

nad njom koraci.

 

Kako lijeno

protječu ljetni dani.

Ne pišem pjesme.

 

Riječna pličina.

Ribe bježe

u auto gumu.

 

Nesta svjetla.

Rekvijem posvećen

umrlom svicu.

 

U vrtu rajčicu

kokoši kljucaju.

Krvari.

 

Ponoć.

Okrugli mjesec

nad raskrižjem.

 

Raskrižje.

Četiri babe

ogovaraju.

 

Na krnjoj murvi

mrmlja

matori vrabac.

 

Iako nije

i ovaj zovu

Crni Vrh.

 

Žega.

Vrapci jedu

iz psećeg tanjura.

 

Stara vodenica.

Rijeka zalud teče.

Zabravljena vrata.

 

 

Ispod kamena

cijeli

svijet buba.

 

Kroz prozor

ulazi

prašina s ceste.

 

Kroz rešetke                     

ljudi su majmunima               

smiješni.

 

 

Visoki jablan.

Ne mari za zvijezde

vrba do njega.

 

Juri vlak.

I lijevo i desno -

vojska suncokreta.

 

Jezersku tišinu

remete skokovi riba

i zamasi vesala.

 

Ne idem

da se ne bih vratio.

More dolazi k meni.

 

Gusta mreža

poklapa dva

spojena leptira.

 

 

Žega.                       

Pas i mačka                 

zajedno u hladu.  

 

 

Bijeli oblaci -

ogledalo

zapjenjenog mora.

 

Iz mora uzima               

živu ribu. Vraća            

glavu i drob.

 

 

JESEN

 

Na antene

slijeću samo

svrake.

 

Zbunjen zastao

u slijepoj ulici

oštrač noževa.

 

Slika kraj prozora.              

Pada kiša                        

i lijevo i desno. 

 

 

Nedovršen kip

ostao u dvorištu.

Jesenja večer.

 

Bijelo vino.

Voda nije

tako mutna.

 

I on će doći

mada odavno mrtav.

Ti čitaš pjesme.

 

Posjekli bagrem.

Pod tom sam krošnjom

mislio na te.

 

 

S jasenom

umire

i njegov hlad.

 

S jasenom

ubiše

i njegov hlad.

 

Jesenji vašar.

Ponavljači

bježe s nastave.

 

 

Tri reda klupa.

Neprozirna okna.

Prvi dan u školi.

 

Staračke ruke

grčevito stišću

posljednji roman.

 

Jesenje jutro.              

Opali list kestena.         

Žuta sjećanja.

 

 

Kaktus u kalju.             

U pustinji                  

ne bi uvenuo.

 

 

Izgubljen obiteljski

album. Žuta,

neznana lica.

 

Nova osmrtnica.             

Prvi put čujem              

za to ime.

 

 

Mutno staklo.

Škiljavo sunce.

Mamurluk.

 

Kišni petak.

Hoće li subota

ista biti?

 

Ne pada.

A kažem da

ne volim kišu.

 

Prije no što

odu na jug -

gledaj ptice!

 

Gledam prolaznike

i slažem

pasijans.

 

Poklopljene kazaljke.       

Nitko nema vremena          

misliti na me.

 

 

Nezavršeno pismo

čeka svršetak

TV emisije.

 

Sezona lova.

Olovni pad

neparnog fazana.

 

Sezona lova

Crveni mlaz

pretječe zeca.

 

Sezona lova.

Lavež pasa,

lavež gospodara.

 

Pokop na kiši.

Zar je i nebo

zaplakalo?

 

Pokop na kiši.

Smiješe se oni

s kišobranima.

 

Studeni.

Umirovljenik spaljuje

svoje stihove.

 

Ugašenu svijeću             

na majčinom grobu           

ponovo pale.